Najbolji Facebook statusi - Prosinac - Stranica 159
Pravi Hrvat i prava Hrvatica :))))) PRAVI HRVAT Pravi Hrvat prezire žene s dva prezimena. Pravi Hrvat nikad ne pojede poklonjenu bombonjeru, već je i on pokloni nekom drugom, a ova na kraju promijeni više vlasnika dok se ne pokvari. Pravi Hrvat Mesića nikad nije nazvao predsjednikom. Pravi Hrvat je naučio čitati iz juhe "na slova". Pravi Hrvat uvijek ima prva tri gumba košulje otkopčana (jer ga guši). Pravi Hrvat uvijek nosi "p***rušu" da mu "tetejac" ne sklizne niz "eurosport" trenirku. Pravi Hrvat se ne boji bolesti niti mu ona išta može. Bez problema iskašlje i AIDS. Pravi Hrvat ne nosi naočale za vid, pa makar bio i poluslijep, ali zato sunčane nosi i po noći. Pravi Hrvat u disku pleše isključivo neritmičnim i fanatičnim pljeskanjem, statično zalijepljen za šank. Pravi Hrvat voli ostavljat novac svugdje samo ne u kući, čak i bankomatu ostavi 100 kuna kad podiže 1000. Pravi Hrvat obožava zvuk violine, ali samo kad mu svira na uho. U Bečkoj filharmoniji je ne može smisliti. Pravi Hrvat ne okrivljuje svoje dijete zbog neuspjeha u školi (Tata, onaj nastavnik me mrzi jer je komunjara!), već hvata profesora za vrat i izbija mu naočale šamarom. Pravi Hrvat pred prijateljima nikad ne kaže "moja žena" već "ona moja". Pravi Hrvat ne zna tablicu množenja, ali zato na kartama zbraja kompjuterskom preciznošću. Pravi Hrvat špagete ne zna omotati oko vilice, pa ih usitnjuje na komadiće i jede žlicom. Pravi Hrvat uvijek glasuje, pa i kad nije na popisu. Pravi Hrvat od malih nogu odgaja dijete da je Srbin četnik, Englez mason, a crnac "vrag". Pravi Hrvat u crkvu ne ide zbog Boga, već da bude viđen. Pravi Hrvat mjeri veličinu svoje vjere veličinom zlatnog križa s lanca. Pravi Hrvat se trudi imati što više kilograma (ma koliko mu to štetno za zdravlje bilo) jer selo kaže: "J**eš muško ispod 100 kila!". Pravi Hrvat se boji doktora ko đavla, a stomatologu nema potrebe ići jer ima genetski savršene zube. Pravi Hrvat je u seksu dozalaboga perverzan i nastran, ali je u društvu čedan i stidan na istu temu. Pravi Hrvat gleda samo kako će zaј**аt jedan drugoga, a kad se svima stisne onda nema složnijeg naroda. Pravi Hrvat ne zna što je ZERP, al' misli da ga treba proglasit jer j**o mater Slovencima. PRAVA HRVATICA Iza svakog pravog Hrvata je prava Hrvatica. Prava Hrvatica uvijek kuha juhu uz svaki obrok i ne sjeda jesti dok se svi muški i gosti nisu namirili, jer 'lako će ona za sebe, najela se dok je kuhala'. Prava Hrvatica čuva jednu količinu posteljine neraspakiranu i po trideset godina, za 'kad dođu gosti'. Uz ovu, ima još tri neraspakirane još od svoje matere, također prave Hrvatice, koja ih je spremila za miraz. Prava Hrvatica ima neraspakiranu i spavaćicu i papuče koju čuva 'ako ne daj bože zavrsi u bolnicu' i ne bi ih otvorila i obukla pa pod cijenu da spava deset godina u iskidanim spavaćicama. Prava Hrvatica uvijek ima 'ispod madraca' spremljenu nevjerojatnu količinu novaca u odnosu na kućni budžet, a koje je 'stavljala sa strane' tako predano i promućurno da za to ne zna ni muž, ni djeca, a često ni ona sama. Prava Hrvatica češlja sina i kupuje mu gaće, do dobne granice kad to postaje zakonski kažnjivo i za njega i za nju, jer di će mali nepočešljan pred svijet. Svaki pravi Hrvat je razmažen i do 35-e godine života ne nauči rezat nokte sa desne ruke, a onda se oženi za pravu Hrvaticu koja mu to radi sve do smrti. Pravu Hrvaticu ne možeš nikad iznenadit posjetom, i kad dođeš u goste nenajavljen, ona će se ispričavat 'da nema šta stavit na stol, da si je uhvatio nespremnu' i izvadit objed od četiri jela, s dvije-tri vrste salate, malo juhe u loncu od 7 litara i dok jedeš napravit će nešto slatko usput. Za vrijeme tvog posjeta, Hrvatica će 90% vremena provodit kraj štednjaka, a ostalih 10% se ispričavat kako 'nema šta stavit na stol'. Prava Hrvatica je plašljiva i cijuknut će kad vidi miša ako je u blizini pravi Hrvat koji će je po prirodnoj dužnosti izbavit iz takve nevolje. Ako pak nema pravog Hrvata, Hrvatica će miša izbit nogom, izbacit na dvorište metlom ili ubit Boga u njemu i nastavit kuhat ko da ništa nije bilo. Prava Hrvatica nakon muževljeve smrti svu robu opere u crnoj 'kani' i od onda više nikad ne obuče robu koja nije crna. Prava Hrvatica uvijek sprema 14 kuhanih obroka tjedno, jedina iznimka je vrijeme blagdana kad ih sprema 21. Prava Hrvatica možda nije rođena u kuhinji, a moguće da ni ne zna uopće kuhat do 18-e godine (ovo je rezultat stroge hijerarhije među pravim Hrvaticama u familiji, gdje samo alfa-prava Hrvatica smije i ZNA kuhat), ali istog trenutka čim stupi u brak, sve njeno znanje će se 'otključat' i bez problema će već dan poslije svadbe spremat tri objeda u isto vrijeme i usput sestri pomagat oko djece.
RASTANAK Bili su zajedno pet godina.Živjeli su u istom gradu. Ludo su se voljeli i nitko ih nije mogao razdvojiti, ali nazalost jednoga dana on joj je rekao da mora odseliti u Englesku. Njoj je taj dan bio najgori u zivotu. Plakala je kao nikada do tada. On ju je tjesio. ali uzaludno. Rekao joj je da ce je zvati svaki dan, da ce joj pisati, da ce je uvijek voljeti i nece je niti sa jednom drugom prevariti. Ona je prestala plakati i pomirila se sa tim da se on mora odseliti. Zadnji put su se poljubili i onda su se rastali. Dosla je doma sva uplakana. Njeni su vec znali sto se desilo, ali htjeli su da joj on to kaze i da se oprosti od nje. I kao sto joj je obecao, zvao ju je svaki dan, stizala joj je gomila pisama.Svaki put kad bi razgovarala sa njime, rasplakala bi se. A onda je jednoga dana nije nazvao bila je sva uzrujana stoga je ona njega nazvala. Telefon je zvonio kao lud, ali niko se nije javljao. Od toga dana nije htjela ni jesti, ni piti odjurila je u sobu i zaspala. Sliedece jutro zazvonio je telefon. Ona se javila.Bila je to njegova majka na telefonu. Bila je sva uplakana i rekla joj je:Duso draga, on je sinic u dva sata preminuo. Ona nije mogla doci do zraka od soka. Spustila je slusalicu i glasno zaplakala. Njezini su je pitali zasto place? ona je kroz suze jedva progovorila: Preminuo je.Roditelji su je tjesili, ali uzaludno. Ona je neutjesno plakala. Njezini su nazvali njegovu mamu i ona im je sve objasnila. Roditelji su joj rekli da ce joj decko sutra biti prebacen u Zagreb i da ce ga u Zagrebu pokopati. Sljedece jutro joj je stiglo pismo, a u njemu je pisalo: da je umro od leukemije i da je zato morao otputovati u Englesku na ljecenje. Napisao je da joj to nije htio reci uZagrebu zato da je jos vise nepotrese.Ona je opet gorko zaplakala. Dosao je dan pogreba. Ona je bila sva blijeda i bijela kao tempera. Na pogreb je doslo mnogo ljudi. Kada su poceli spustati ljes, ona se nije mogla smiriti od pleca i boli. Poslje pogreba je otisle do njegovih roditelja i rekla im je da joj nije zao i da im oprasta sto joj nisu rekli za njihovog sina. Oni su joj rekli da su njihova vrata uvjek otvorena za nju i njezine roditelje.Ona se zahvalila. Svaki dan je odlazila na njegov grob, da joj se ne ugase sjecanja na njega.
Stranica: