Best statuses Najbolji statusi Najboljši statusi Najbolji statusi Najbolji statusi Најбољи статуси

Najbolji Facebook statusi - Ovaj tjedan - Stranica 2647

Mnogo je onih kojima samo ponos smeta da budu sretni.Mnogo je onih kojima samo ponos smeta da budu sretni.
' Radujte se duše sitne prodane, od iste rđe kovane ...' Radujte se duše sitne prodane, od iste rđe kovane ...
CURA: Jel se smije pušiti u tvom autu? DEČKO: Ako ti ne smeta volan, slobodno.CURA: Jel se smije pušiti u tvom autu? DEČKO: Ako ti ne smeta volan, slobodno.
OVO JE PRIĆA O NAMA OVO JE PRIĆA O NJOJ O ŽENI MOG ŽIVOTA O LJUBAVI NESREČNOJ SVE JE SAMO USPOMENA JA SAM SADA PROŠLOST NJENA IMALA JE DUŠU ZNALA JE DA VOLI JA ŽIVIM ŽIVOT BEZ ŽIVOTA KAKO DA PREBOLIM ČUVAM NJENA PISMA NAŠE SLIKE STARE IZBLEDELA SLOVA STARE SPOMENARE IMALA JE DUŠU ZNALA JE DA VOLI JA ŽIVIM ŽIVOT BEZ ŽIVOTA KAKO DA PREBOLOIM. PO NEKAD SRETNEM JE SAMO SA SINOM PROĐE KROZ GRAD ZA NJIMA GLEDAM DUGO I ŽALIM ŠTO NISAM MLAD JOŠ JE LEPA JOŠ SE SMEŠI HOĆE MENE DA UTEŠI. <3 <3 <3 <3 <3OVO JE PRIĆA O NAMA OVO JE PRIĆA O NJOJ O ŽENI MOG ŽIVOTA O LJUBAVI NESREČNOJ SVE JE SAMO USPOMENA JA SAM SADA PROŠLOST NJENA IMALA JE DUŠU ZNALA JE DA VOLI JA ŽIVIM ŽIVOT BEZ ŽIVOTA KAKO DA PREBOLIM ČUVAM NJENA PISMA NAŠE SLIKE STARE IZBLEDELA SLOVA STARE SPOMENARE IMALA JE DUŠU ZNALA JE DA VOLI JA ŽIVIM ŽIVOT BEZ ŽIVOTA KAKO DA PREBOLOIM. PO NEKAD SRETNEM JE SAMO SA SINOM PROĐE KROZ GRAD ZA NJIMA GLEDAM DUGO I ŽALIM ŠTO NISAM MLAD JOŠ JE LEPA JOŠ SE SMEŠI HOĆE MENE DA UTEŠI. <3 <3 <3 <3 <3
Nije sramota živjeti na selu,sramota je živjeti u gradu,a biti seljačina... :(Nije sramota živjeti na selu,sramota je živjeti u gradu,a biti seljačina... :(
Ako jednog dana osetis suze na licu pozovi me... ne obecavam da cu te nasmejati, ali mi nije tesko plakati sa tobom. Ako ti jednog dana bude previse svega i pozelis da pobegnes... ne plasi se da me pozoves, ne obecavam da cu ti reci da ostanes, ali bilo gde mogu poci sa tobom. Ako ti jednog dana bude dosta svih "pametnih"... obecavam da cu biti tu i cutati... Ali, ako me nekad pozoves i ne bude odgovora... potrazi me... jer, mozda si tad ti meni potreban. . .Ako jednog dana osetis suze na licu pozovi me... ne obecavam da cu te nasmejati, ali mi nije tesko plakati sa tobom. Ako ti jednog dana bude previse svega i pozelis da pobegnes... ne plasi se da me pozoves, ne obecavam da cu ti reci da ostanes, ali bilo gde mogu poci sa tobom. Ako ti jednog dana bude dosta svih "pametnih"... obecavam da cu biti tu i cutati... Ali, ako me nekad pozoves i ne bude odgovora... potrazi me... jer, mozda si tad ti meni potreban. . .
I nisam očekivala nista bolje, ali sam mislila da smo drugačiji. Nisam vjerovala riječima, ali sam mislila da vrijede. Nisam te držala čvrsće nego što je trebalo, ali ti mene nisi držao ni malo...I nisam očekivala nista bolje, ali sam mislila da smo drugačiji. Nisam vjerovala riječima, ali sam mislila da vrijede. Nisam te držala čvrsće nego što je trebalo, ali ti mene nisi držao ni malo...
Zakleli smo se da nas ni smrt ne može rastaviti. A na život smo zaboravili.Zakleli smo se da nas ni smrt ne može rastaviti. A na život smo zaboravili.
Često se zapitam…postoje li bajke za odrasle?… ne znam…ali u njih verujem… mozete reci da sam otkacila…da sam sanjalica… sto umesto zemljom hoda oblacima… oh…jos kako sam ja prizemljena!… pritisnuta gomilom problema…koje treba onako u hodu resavati…naravno uz osmeh…jer on je moj prepoznatljiv znak… nesto kao moje drugo ja... samo…taj biser duse, ne prosipam pred svima… postoje oni koji moj osmeh ..protumace kao otvorena vrata… mog srca ili duse… ups….greska u koracima…… zalupim ih ispred njihovog nosa… a da ne stignu da se zapitaju.. sta se desilo?… ipak,neke se tvrdjave utvaraju iznutra… uzalud pred vratima ostavljaju….laz upakovanu u sareni papir ljubaznosti…necu otvoriti…. i kada na mojim ramenima nema necije ruke … kao znaka zastitnickog pripadanja…ne brinem… oduvek samo svoja….podignem glavu,nasmesim se… moj osmeh….najace oruzje…Često se zapitam…postoje li bajke za odrasle?… ne znam…ali u njih verujem… mozete reci da sam otkacila…da sam sanjalica… sto umesto zemljom hoda oblacima… oh…jos kako sam ja prizemljena!… pritisnuta gomilom problema…koje treba onako u hodu resavati…naravno uz osmeh…jer on je moj prepoznatljiv znak… nesto kao moje drugo ja... samo…taj biser duse, ne prosipam pred svima… postoje oni koji moj osmeh ..protumace kao otvorena vrata… mog srca ili duse… ups….greska u koracima…… zalupim ih ispred njihovog nosa… a da ne stignu da se zapitaju.. sta se desilo?… ipak,neke se tvrdjave utvaraju iznutra… uzalud pred vratima ostavljaju….laz upakovanu u sareni papir ljubaznosti…necu otvoriti…. i kada na mojim ramenima nema necije ruke … kao znaka zastitnickog pripadanja…ne brinem… oduvek samo svoja….podignem glavu,nasmesim se… moj osmeh….najace oruzje…
♥ Poklonimo malo osmjeha tužnima, recimo koju lijepu riječ nesretnima, odvojimo malo vremena za usamljene...vjerujte, ponekad nismo svjesni koliko naše malo nekome znači mnogo..♥♥ Poklonimo malo osmjeha tužnima, recimo koju lijepu riječ nesretnima, odvojimo malo vremena za usamljene...vjerujte, ponekad nismo svjesni koliko naše malo nekome znači mnogo..♥
Stranica: