Najbolji Facebook statusi - Stranica 1940
"Srecan je ko ume da voli..... Sto sam bivao stariji, sve manje su me ispunjavala sitna zadovoljstva koja mi je zivot pruzao i sve jasnije sam shvatao gde treba traziti prave izvore radosti i smisla. Naucio sam da biti voljen ne znaci nita, a da je voleti sve, da je sposobnost da osecamo, ono sto daje vrednost i lepotu nasem postojanju. Gde god bi se na zemlji pojavilo ono sto se moze nazvati srecom, bilo je satkano od emocija. Novac nije nista, moc nije nista. Mnogi imaju i jedno i drugo, a ipak su nesrecni. Lepota nije nista, video sam lepe muskarce i lepe zene koji su bili nesrecni uprkos svojoj lepoti. Ni zdravlje nije sve; svako je zdrav ko se tako oseca; bilo je bolesnika punih volje za zivotom koji su je negovali do samog kraja i bilo je zdravih koji su venuli muceni strahom od patnje. Ali sreca je uvjek bila tamo gde je neko umeo da voli i ziveo za svoja osecanja; ako ih je negovao, ako ih nije gazio i potiskivao, ona su mu donosila zadovoljstvo. Lepota ne pruza radost onome ko je poseduje, vec onome ko ume da je voli i da joj se divi..."
Tu si. Sjedi. Molim te... Hvala što si došao. Ne, ne govori ništa! Samo me slušaj. Ako kažeš nešto, bojim se da ću odustati od ovoga. Zvala sam te jer... Jer mi je ovo trebalo. Ne ti, već ovo... Da ti kažem sve što nisam. Da mogu krenuti dalje. Ne gledaj me tako. Tako se gleda neko koga žališ, a ja to ne želim. Želim... Želim ti reći da je... Sve ok... Zapravo, nije! Fališ mi! Prokleto mi fališ! Fali mi tvoj jaki zagrljaj, tvoj miris, tvoj strastveni poljubac. Naš smijeh... Zapravo, fali mi sreća. Nisi trebao i nju ponijeti sa sobom. I znaš šta? Ljuta sam! Ljuta sam jer ne znam šta je od svega onoga istina, a šta laž. Ljuta sam jer te nemam. Ljuta sam jer mi nisi mogao reći istinu u oči. Možda bi tada manje boljelo... Znaš šta je najgore? Znala sam. Znala sam da ćeš otići, odustati od nas. Ne pitaj kako, ali jesam. Srce sve zna, samo ne želi priznati. Nadala sam se da griješi, samo ovaj put. Ali, ne. Ako si već planirao otići, zašto si išta počinjao?! Zašto si uopće došao?! Ne mrzim te. Nikada ne bih mogla. Samo mi trenutno nisi najdraža osoba na svijetu. Oprosti. Što sam mislila da zaslužuješ da te volim. Jednostavno, nisi ti za to. Bar ne sa mnom... Čuj, volim! To ti do sada nisam rekla. Nisam stigla. Shvatila sam to onoga dana kad smo se posljednji put vidjeli. I htjela sam ti reći. Ali, nisam... Ja sam ona koja ti nikada neće prva reći da te voli. Ali, evo, rekla sam. Sad znaš. Da, volim te. Ne moraš se toliko čuditi. Dobro si se potrudio da do toga dođe. Izvini, opet ja i moja ljutnja... Zapravo, za šta se ja izvinjavam?! Što te volim? Ti si taj koji bi se trebao izvinuti, biti muškarac. Ali, ne moraš. Ništa se ne bi promijenilo. I da, nisam te zvala kako bi mi se vratio. Ipak, priznajem, nadala sam se najmanjim djelićem svoje duše da ćeš me prekinuti već na prvoj rečenici, zagrliti onako kako samo ti to znaš i reći da sam ti falila. Ne da me voliš, samo da ti falim. Ovo je život. Sretni krajevi su za bajke. Ili bar za druge ljude. Prije nego što odem, želim da znaš da ti želim sve najbolje. Stvarno. Ja sam završila s pokušavanjem da budem u njemu...
Stranica: