Novi Facebook statusi - Stranica 250
Ponekad je čudno čega se sve sjetiš, onako nasumično, kad si sam u ranim satima, tik pred zoru. Kad svi spavaju, i ti si jedini budan. Osjetila su nekako oštrija. Lakše se čuje vjetar u krošnjama vani. Čudiš se sjenama koje se igraju po stropu sobe. A misli lutaju, i sjećanja, koja bi najradije potisnuli, sama od sebe naviru. A ponekad se vrate i svi oni osjećaji za koje smo mislili da su odavno pokopani. To su momenti kada misli odlutaju daleko, ondje gdje žive duhovi našeg života. Mali podsjetnici na našu prošlost, sve što je bilo i što je možda moglo biti. Može se to nazvati emotivnim grobljem na koje se možda ne bismo trebali vraćati, ali ja s tim nekako ponekad imam teškoća, pa s vremena na vrijeme opet tamo zalutam. I srce ponovno počne udarati po dobro poznatom ritmu, u onom istom tempu. I nekako uranjam u ono što je nekad bilo i koliko je dobro bilo. I fali mi to. Osjećaj bliskosti, sigurnosti, povezanosti, na mahove obostrana luđačka opsesija. Čak i to mami osmjeh na lice. Ali onda me u stvarnost grubo vrati praktični, pragmatični mozak. Sjetiš se da te osobe više nema. Više nema razgovora u rane jutarnje sate. I neminovno, prije ili kasnije, pojavi se i ona dobro poznata bol. Spoznaja da toga svega više nema. I misli tu ostaju još koji tren. Podsjećaju da, iako je sve apsolvirano i završeno, od ljubavi ostaju barem sjećanja. A onda i ta sjećanja, barem na neko vrijeme i do neke nove zore, blijede. Taj je život proživljen. P Najbolje je ostaviti ta sjećanja, prihvatiti ih kao dio životnog iskustva.Živjeti u prošlosti je opasno. Zato kad u posjet dođu ovi "duhovi" ne treba im dozvoliti da se predugo zadržavaju. Njihova je svrha podsjetiti nas da, iako su te osobe otišle iz našeg života, to je barem dokaz da smo sposobni voljeti i biti voljeni. Ljubav. Taj iracionalni, a opet racionalni, osjećaj. Jedini koji nam istovremeno donosi sreću i žalost. Veličanstvena katastrofa koja se traži repete. Uvijek nas povrijedi, i mi uvijek kažemo kako nikad nećemo dozvoliti da nam se to ponovno dogodi.A opet, s vremenom, mnogi od nas dignu se na noge i ponovno sve
"Postoji muka odlučivanja, kao i muka čekanja, a svijet je zatvoren i otkriva se tek kad uđemo u igru, kad ostvarujemo mogućnosti. Ni za jednu životnu stazu ne postoji vodič, svaka je neispitana, neponovljiva. Zato je u životu avantura pravilo, a ne izuzetak, jer je život putovanje kroz neispitane predjele, koje niko poslije nas ne može ponoviti. Sve se staze potiru, uvijek se stvara nova konfiguracija, uvijek se ukazuje drugi pejzaž, druga klima, za svakog posebno. Zato moram biti svoj vlastiti vodič, prvi i posljednji putnik na putu kojim samo ja mogu proći. Lako ću pregaziti opasne bujice, ne gazeći ni do članaka, ili ću se udaviti u smiješnom potočiću, kao niko. Ali, ne mogu da čekam, ne mogu da stojim, i sve ću vidjeti tek kad se desi..." Meša Selimović - "Tišine" sv
Stranica:
Onaj osecaj kad si opusten kao babine sise xD sv
Ja: ponekad pričam sam sa sobom. Ja: i ja isto. Hahahahaha
Ova Zemlja bi bila mnogo lepsa kada bi neke lazljive i glupe osobe onako sasvim slucajno i ne planirano - PROGUTALA ZEMLJA :) sv